Geotermalni sustav grijanja. Geotermalni sustav grijanja kod kuće.

Geotermalni sustav grijanja postaje sve popularniji na tržištu klimatskog inženjerstva. Toplinska crpka osigurava funkcionalnost mehanizma grijanja i pruža mogućnost ravnomjernog grijanja cijele kuće. Geotermalno grijanje se praktički koristi u privatnim kućama.

pravilnosti funkcioniranja

Geotermalni sustav grijanja je alternativni način grijanja prostorije. Njezin rad obilježava visoka učinkovitost, bez predrasuda prema okolišu. To je isplativa metoda za generiranje toplinske energije na račun obrade energetskih resursa zemlje, koja se zagrijava iznutra magme i održava visoku temperaturu zbog vanjske obloge tla. Za razliku od elektrokonvektora ili toplog poda, sustav geotermalnog grijanja kuće pruža mogućnost zagrijavanja ne odvojene sobe, već cijelog kompleksa.

Sljedeća metoda grijanja funkcionira na sljedeći način: toplinska pumpa, smještena na površini konstrukcije, stupa u interakciju s izmjenjivačem topline, spušta se na posebno projektiranu minu. Kada se zagrijava, podzemna voda teče kroz crpku na površinu mehanizma, pružajući kompleks podzemne topline.

Glavna prednost geotermalnog sustava grijanja kod kuće je minimalna potrošnja energije za toplinu u rasponu od 4 do 6 kW. Za razliku od bojlera koji nije sposoban pretvoriti jedinicu električne energije u jedinicu toplinske energije, geotermalna struktura djeluje vrlo učinkovito i brzo se isplati,ispravno radi.

Značajke i metode rada

Izgradnja geotermalnog grijaćeg prostora može se graditi samostalno. Potrebno je uzeti u obzir veličinu rudnika, njegovu dubinu, lokalnu klimu, vrstu tla, strukturu kore, područje grijanja. Dubina rudnika treba varirati u rasponu od 25 do 100 m. Sljedeći korak je ugradnja u osovinu cijevi koje apsorbiraju toplinsku energiju zemlje. Injektor instaliran na površini pomaže u zagrijavanju cijevi i osigurava prirodno grijanje prostorije.

Rad geotermalnog sustava grijanja može se temeljiti na tri metode:

· Korištenje toplinske energije podzemnih voda (tekućina se podiže toplinskim injektorom i zagrijava, nakon čega ulazi u izmjenjivač topline, ispušta svoju energiju);

Eksploatacija podzemnih voda s antifrizom (antifriz se spušta na veliku dubinu, gdje se zagrijava i pumpa u izmjenjivač topline);

· Grijanje dodatnim spremnikom (horizontalne sonde koje se nalaze na dnu spremnika pretvaraju toplinu vode u električnu energiju).

Racionalnost svake metode procjenjuje se pojedinačno, na temelju geografskih obilježja lokacije zgrade, prisutnosti u blizini podzemnih struja ili akumulacija. Prije odabira ove vrste grijanja, obavezno se posavjetujte sa stručnjacima.